Moja današnja gošća je Branka Dropulić Vukić, logoterapeutkinja i profesorica marketinga, sa kojom sam razgovarala o sljedećim temama:kako se predstaviti kad znaš da nisi “samo to”, zašto je toliko teško biti viđena, i gdje se zapravo susreću stručnost i ljudskost.Ono što mi je kod Branke fascinantno je ta njezina mješavina:preciznosti i topline.Znanja i ljudskosti.Strukture i topline kontakta.Ona ne dolazi iz: “Ja sve znam.”Ona dolazi iz: “Ja slušam. Ja gledam. I ja sam tu.”Pričamo o logoterapiji kao pravcu koji ne stavlja čovjeka u centar univerzuma, nego u odnos — odnos prema svijetu, drugima, sebi i vrijednostima koje živimo.Pričamo o tome što se dogodi kad cijeli život trčiš za mjerilima koja nikada nisu bila tvoja.Pričamo i o onim tihim očekivanjima koja nosimo iz doma, škole, struke:“budi pametna, ali ne previše”,“budi uspješna, ali nemoj se isticati”,“budi svoja, ali fino i pristojno”.Pričamo o autentičnosti kao praksi.Ne estetici.Ne poziciji.Nego stvarnom, svakodnevnom izboru da se pojavljujemo kao mi —i kad nam glas drhti,i kad još nismo “gotove”.Pričamo i o disciplini kao obliku brige o onome što nam je važno — ne kao kazni, nego kao najnježnijem obliku ljubavi prema onome što nam je važno. Onoj tihoj odluci:“Ja ću ovo za sebe. I sutra. I preksutra.”I naravno — o povjerenju u sebe.Ne onom: “vjeruj u sebe” sa Pinterest citata.Nego onom koje se gradi neprimjetno, svaki put kad ispunimo obećanje koje damo sebi, a ne svijetu.Ako radiš s ljudima — ovo će ti biti blisko.Ne zato što je “novo”, nego zato što ćeš prepoznati sebe u nekim rečenicama.I možda ti je baš to trebalo ovaj tjedan. 🫶Više o Branki i njenom radu pogledaj na njenom Instagram profilu: https://www.instagram.com/branka.dropulic.vukic/Slušamo se!Družimo se i na Instagramu: https://www.instagram.com/barbara.tursan.misic/ Čitamo se na Newsletter-u: https://view.flodesk.com/pages/6183a2f90b51fd1569c55159